– Tko su vaši pacijenti, po dobnim skupinama, spolu, načinu života?

U Republici Hrvatskoj trenutno ima preko 315 tisuća registriranih osoba, no procjenjuje se da je ukupni broj oboljelih veći od 500 tisuća. Osobe sa šećernom bolešću koje se liječe u mojoj ambulanti su svih dobnih skupina, od 18 godina na više. Ipak, najčešće su u dobi od 50 do 70 godina, imaju različiti stadij bolesti, način života, terapiju za šećernu bolest, ali i različit stav prema bolesti. Sve su to čimbenici o kojima treba voditi računa u pristupu oboljelima, određivanju terapijskih ciljeva, ali i odlučivanju o terapiji.

– Koji je udjel pacijenata s komplikacijama dijabetesa tipa 2 i koje komplikacije su najčešće?

Procjenjuje se da je velik dio oboljelih od šećerne bolesti koji imaju razvijene kronične komplikacije, nerijetko već i u trenutku postavljanja dijagnoze šećerne bolesti. Najčešće su komplikacije na velikim krvnim žilama, a tiču se koronarne bolesti srca, srčanog infarkta, moždanog udara, periferne aterosklerotske bolesti, ali i na malim krvnim žilama, dakle, dijabetička retinopatija i dijabetička nefropatija. S druge strane, komplikacije se mogu razviti i na perifernim živcima, što nazivamo dijabetičkom polineuropatijom. Treba napomenuti da su brojne komplikacije, poput dijabetičkog stopala ili srčanog zatajivanja posljedica komplikacija na krvnim žilama i na živcima. Upravo kronične komplikacije najviše smanjuju kvalitetu života oboljelih osoba, ali i značajno povećavaju trošak liječenja. Prema posljednjoj studiji troškova liječenja šećerne bolesti iz 2016. godine, trošak liječenja je iznosio 4,6 milijardi kuna što je činilo gotovo 20% proračuna HZZO-a. Od tog iznosa, 88% su činili troškovi liječenja kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Upravo je stoga važno rano otkrivanje šećerne bolesti i sprječavanje kroničnih komplikacija. Ako ranije otkrijemo šećernu bolest i odgovarajuće liječimo, možemo spriječiti ili odgoditi nastanak kroničnih komplikacija. Time možemo smanjiti troškove liječenja komplikacija ali, što je još važnije, povećati kvalitetu života oboljelih.

– Je li u Hrvatskoj dovoljno snažna promocija svjesnosti o dijabetesu tipa 2?

U posljednjih nekoliko godina značajno je povećana svjesnost o šećernoj bolesti. Često se u medijima, na televiziji, radiju i novinama govori o važnosti prevencije i ranom otkrivanju šećerne bolesti. Međutim, uvijek ima prostora za poboljšanje. Sve češće glumci, pjevači ili druge poznate osobe javno govore o šećernoj bolesti i tome koliko je bolest promijenila njihov život. To je iznimno važno stalno naglašavati. Podizanjem svijesti o važnosti zdravih životnih navika, pravilne prehrane, redovite tjelovježbe i ranog otkrivanja šećerne bolesti moguće je utjecati na tijek bolesti.

– Kakvi su nam programi prevencije, kada bi ta prevencija trebala početi i što bi trebala obuhvaćati?

Programi prevencije trebali bi započeti u najranijoj životnoj dobi, već u predškolskoj dobi i trebali bi se kontinuirano nastavljati tijekom životnog vijeka svakog pojedinca. Usvajanjem zdravih životnih navika u najranijoj dobi, prije svega pravilne prehrane i redovite tjelovježbe, moguće je utjecati na razvoj djeteta da izraste u odraslu osobu svjesnu važnosti očuvanja zdravlja i prevencije bolesti. Smatram da bi se trebalo puno više usmjeriti na zdravu populaciju, očuvanje njihovog zdravlja i prevenciju bolesti. Samo ćemo na taj način moći popraviti kvalitetu života ljudi i u konačnici smanjiti troškove liječenja brojnih kroničnih nezaraznih bolesti, uključujući i dijabetesa.

– Koliko su hrvatski pacijenti svjesni svojih dijagnoza i rizika, koliko su savjesni u liječenju i pridržavanju preporuka o načinu života? Uzimaju li terapiju?

Kao u svemu, ima oboljelih koji se strogo pridržavaju uputa o prehrani, tjelovježbi i uzimanju terapije. Međutim, postoje i oni koji se uopće ne pridržavaju preporuka liječnika i medicinskih sestara edukatora ili ih se ne pridržavaju dovoljno strogo. Jako je važna edukacija oboljelih osoba, jer samo dobro educirana osoba sa šećernom bolešću koja je svjesna posljedica i mogućih komplikacija može biti dovoljno motivirana da postigne ciljeve liječenja. Život sa šećernom bolešću nije jednostavan. Nerijetko se oboljeli tek nakon razvitka neke od kroničnih komplikacija koja im značajno smanji kvalitetu života i postavi im ograničenja koja do tada nisu imali počnu mijenjati životne navike i posvete se regulaciji šećerne bolesti.

– Koje lijekove propisujete pacijentima, ovisno o čemu?

S ponosom mogu reći da su na listi HZZO-a gotovo svi lijekovi za liječenje šećerne bolesti koji trenutno postoje. Svaka oboljela osoba ima drugačije potrebe, ali i terapijske ciljeve. Nisu terapijski ciljevi za sve osobe sa šećernom bolešću isti. Pri određivanju ciljeva liječenja uzimamo u obzir trajanje šećerne bolesti, dob bolesnika, ostale pridružene bolesti, sklonost hipoglikemiji, pridruženu kardiovaskularnu bolest, ali i stav samog oboljelog prema svojoj bolesti i podršku okoline. Sve su to važni čimbenici koje uzimamo u obzir kad donosimo odluku o terapiji. Neke osobe sa šećernom bolešću mogu bolest držati pod kontrolom samo uz dijabetičku dijetu, dok drugi pak moraju imati nekoliko oralnih i injektabilnih antihiperglikemika (lijekova u obliku tableta i onih koji se primjenjuju pomoću injekcija). To ovisi o brojnim čimbenicima. Nažalost, usprkos svim modernim lijekovima koji su dostupni u Republici Hrvatskoj većina oboljelih ipak ne postiže ciljeve liječenja. Jednim dijelom zbog toga što ne shvaćaju ozbiljno svoju bolest, a drugim zato što se ne pridržavaju dijabetičke dijete i tjelovježbe te i stoga što postoji tzv. klinička inercija, odnosno kašnjenje u intenziviranju terapije što pridonosi bržem razvoju kroničnih komplikacija.

– Koja je prednost liječenja modernim lijekovima protiv dijabetesa tipa 2?

Prije nekoliko godina objavljeni su rezultati nekoliko kliničkih studija koje su potvrdile kardioprotektivni učinak nekoliko lijekova za šećernu bolest. Naime, lijekovi iz dvije skupine, tzv. SGLT-2 inhibitori i agonisti GLP-1 receptora, pokazali su da se njihovom primjenom značajno smanjuje kardiovaskularna smrtnost, kao i rizik od srčanog infarkta. Ti lijekovi imaju i povoljan učinak na smanjenje tjelesne mase, regulaciju arterijskog tlaka, kao i na smanjenje rizika od srčanog zatajivanja. To je na neki način bila revolucija u dijabetologiji, jer smo dobili mogućnost osobe sa šećernom bolešću liječiti lijekovima koji, uz učinak na smanjenje šećera u krvi, pridonose smanjenju tjelesne mase, arterijskog tlaka ali i kardiovaskularne smrtnosti. Na taj način pridonosimo prije svega produženju života, ali i poboljšanju kvalitete života oboljelih osoba.

– Koliki udjel u liječenju zauzimaju lijekovi novijih generacija, smatrate li da je to dovoljno? Što bi trebalo učiniti da pri liječenju u snažnijoj mjeri budu zastupljeni noviji lijekovi?

Nažalost, zastupljenost ovih najmodernijih lijekova u liječenju osoba sa šećernom bolešću još uvijek nije zadovoljavajuća. Ima puno osoba koje imaju indikaciju za ove najmodernije lijekove za liječenje šećerne bolesti, ali ih ne dobivaju. Jednim dijelom i zbog toga što su neki lijekovi, a tu prije svega mislim na agoniste GLP-1 receptora, imali ograničenje za propisivanje u indeksu tjelesne mase. S druge strane, za propisivanje novih lijekova uvijek treba vremena da postanu dio svakodnevne prakse. U svakom slučaju, što se više budu naglašavale prednosti modernih lijekova, to će se više povećati i učestalost njihove primjene.